Porezni deal stoljeća – “flat rate” na utaju poreza

Šesnaest saveznih njemačkih država pod kontrolom opozicijskog SPD-a blokiralo je u Bundesratu jučerašnji deadline Švicarske i Njemačke za ratifikaciju dogovora o posrednom oporezivanju i legalizaciji ilegalnih milijardi njemačkih građana na računima švicarskih banaka.

Porezni deal stoljeća za neslužbeno procijenjenih 256 milijardi dolara, koliko su njemački bogataši sklonili na sigurne račune   švicarskih banaka bez plaćenog poreza, Njemačkoj bi jednokratnom uplatom švicarske Vlade donio utješnih  2,76 milijardi dolara odmah pod uvjetom da puno ne pita,  te godišnje još 26 posto “poreza po odbitku” na tajne račune (tzv. “preventivni porez na skrivene dobitke”),  s time da  ne traži podatke o vlasnicima računa.

Tijekom prošlogodišnjeg trojnog natezanja na relaciji Vlada Angele Merkel – opozicijski SPD – Švicarska i bogate banke, plan je modificiran za nekoliko postotaka. Umjesto ponuđenih 26 posto, Švicarska je pristala na 29 posto “poreza po odbitku” (witholding tax); na maksimalno 999 zahtjeva Njemačke o poimeničnim tajnim financijama njenih građana (toliki broj unutar vremenskog raspona od 2 godine) i to bez otkrivanja banke u kojoj se depozit nalazi, a i to samo  s “dobrim razlogom”.

Bogatašima s tajnim švicarskim  računima obje bi strane ponudile legalizaciju već deponiranog novca i to jednokratnom flat rate nagodbom, po stopi plaćanja poreza između 19 i 34 posto. U razgovore o poreznom dealu bila je inače uključena i Velika Britanija.

Kako je i najavio,  SPD je torpedirao sporazum  smatrajući kako sadrži previše “rupa” za izbjegavanje deala,  a ionako odstupa od zahtjeva za povećanjem “poreza po odbitku” na 35 posto.

Jučerašnja reakcija Švicaraca – šlag na poreznoj torti. Prema pisanju Bloomberga,  Švicarska je zatražila hapšenje 3 njemačka porezna inspektora zbog “poslovne špijunaže” – kupovine CD-a s podacima o 1500 vlasnika tajnih računa koji su još 2010.g. možda izbjegli platiti porez.  Inspektori iz savezne države  Rhine – Westphalia (najveća njemačka savezna država pod kontrolom SPD-a) platili su informatoru 2,5 milijuna eura za podatke o tajnim računima Credit Suisse.

Informator je inače otkriven i prošle godine u prosincu osuđen zbog “otkrivanja povjerljivih poslovnih podataka” i kršenja švicarskih zakona o tajnosti poslovanja banaka i to na uvjetnu kaznu od 2 godine i globu od 3500 švicarskih franaka (manje od 3 tisuće eura).

Glasnogovornica švicarskog tužilaštva je izjavila kako postoje “konkretne sumnje” da su određeni ljudi u Njemačkoj zatražili špijuniranje poslovanja  Credit Suisse. Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble izjavio je kako zahtjev za hapšenjem poreznih inspektora neće dovesti u pitanje dogovor dviju država. Savezna njemačka Vlada je izrazila nadu u postizanje dogovora nakon regionalnih izbora “u saveznoj državi  Rhine- Westphalia i drugima “,  zakazanima za svibanj 2012.g.

Dok se dio europske i svjetske javnosti zgraža nad “dealom” drugi smatraju kako je svaka milijarda u kriznim vremenima dobrodošla.

Obadvije zemlje kažu kako se na  “poreznom sporazumu” radilo “naporno”, kako su postignuti “dobri rezultati” te kako je sporazum važan element politike regulacije financijskih tržišta.

Radnička korporacija Mondragon – eksperiment dug 56 godina

U 256 radničkih kooperativa na 5 kontinenata Mondragon danas zapošljava 84 tisuće radnika. U 4 poslovna sektora -  proizvodnom, prodajnom, financijskom i obrazovnom  sektoru Mondragon godišnje obrće više od 4,8 milijardi dolara te upravlja imovinom vrijednom 5 milijardi dolara. Radnička korporacija je 4. najveća i najuspješnija kompanija u Španjolskoj.

Buduća radnička koroporacija, jedina te vrste na svijetu, započela je 1956. u  Baskiji, u maloj zadružnoj radionici za proizvodnju parafinskih peći sa 5 radnika pod vodstvom katoličkog svećenika José María Arizmendiarrieta Madariaga.  Tri godine kasnije , uz pomoć Madariaga osnovana je kreditna unija Caja Labora, danas centralna financijska institucija radničke korporacije sa 1800 uposlenih u 370 podružnica i 330 milijuna eura godišnje dobiti, zadužena za financijsku sigurnost Mondragona te  10 godina kasnije i financijska institucija Lagun Aro, zadužena za socijalnu sigurnost radnika koja za Mondragon danas funkcionira kao alternativni mirovinski sustav.

Udruživanjem radničkih kooperativa, ne brojnijih od prosječne veličine baskijskih sela (do 1500 radnika) u kojima se svi članovi poznaju međusobno a probleme rješavaju neformalno, Mondragon je do 1990.g. narastao na 23 tisuće radnika.

U 56 godina postojanja samo je jedna kooperativa otišla u stečaj i to ona najveća,  sa 3000 radnika, u kojoj su međusobni odnosi članova postali “otuđeni” a način upravljanja “birokratski”.

Filozofija Mondragona polazi od solidarnosti a sastoji se od 4 principa: kooperacija, sudjelovanje u odlučivanju (samoupravljanje), društvena odgovornost (reinvestiranje 10 posto dobiti korporacije u humanitarne svrhe i u zajednicu te čak 40 posto u razvoj, obrazovanje i stvaranje novih radnih mjesta) i inovacija (tehnološki razvoj).

Mondragon je grad od 22 tisuće stanovnika. Nema bogataških vila na okolnim brdima niti sirotinje na ulicama: solidna srednja klasa koja ne živi okružena luksuzom.

Najviše upravno tijelo korporacije Mondragon je Skupština u kojoj svaki radnik bez obzira na rad koji obavlja (danom uposlenja postaje dioničar) ima jedan glas. Skupština bira Upravni odbor i odlučuje o plaćama svih uposlenih. Prosječni omjer plaća između “uprave” i radnika kreće se između  1:3 i 1:9  (o tome odlučuje svaka kooperativa samostalno) pri čemu menadžeri Mondragona generalno zarađuju 30 posto manje od onih u drugim komercijalnim tvrtkama a plaće radnika u odnosu na ostale u branši u prosjeku su veće za 13 posto.

Uz vlastitu banku Mondragon danas ima i vlastito Sveučilište (15 razvojnih tehnoloških centara) sa 9200 studenata. Iako su pronašli bankare, profesore i trgovce koji su pristali svoju plaću zarađivati u skladu sa principima solidarnosti jedinu instituciju koju nisu uspjeli osnovati je vlastita bolnica – zdravstvo je jedina branša u kojoj nisu uspjeli pronaći dovoljno kadrova za formiranje solidarne kooperative.

KOOPERATIVE

Iskustvo od 56 godina i osnivanje 256 kooperativa pokazalo je kako najbolju osnovu za osnivanje nove kooperative i uopće produktivnih radnih odnosa predstavlja prijateljstvo inicijalne grupe radnika. Na osnovi predložene ideje Mondragon osigurava izradu poslovnog plana i istraživanje tržišta; banka Caja laboral osigurava kapital i stoji iza kooperative dok ne stane na svoje noge. Radnici također moraju uložiti početna sredstva, ili jednokratno ili odbijanjem od plaće kroz dvije godine (oko 5000 dolara – ovaj novac ulazi u fond za otvaranje novih radnih mjesta).

Ukoliko kooperativa zapadne u teškoće saziva se zbor svih radnika koji odlučuju o tome kako dalje.  Tri dana nakon usvajanja novog plana 20 posto radnika odlazi na jednogodišnje “čekanje” uz 80 posto plaće; ukoliko se teškoće nastave i nakon godine dana, grupa na “čekanju” se vraća na posao a na jednogodišnje “čekanje” odlaze oni koji su radili. Svi radnici na čekanju mogu – ukoliko žele – proći prekvalifikaciju za neku drugu kooperativu.  U slučaju neuspjeha (nakon dvije godine)  – banka obustavlja potpore a početni zajam se može i zaboraviti.

AMERIKA I KANADA – Union Co-op Model

U 2009. Mondragon je u Pittsburghu zapečatio savez sa najmoćnijim metalskim sindikatom Amerike i Kanade – United steelworkers (USW) koji broji  860 tisuća članova.  Prije tri dana,  26. ožujka, USW,  Mondragon i Ohio Employee Ownership Center objavili su u Pittsburghu osnivanje radničkih kooperativa po modelu “Union Co-op” (sindikalne radničke kooperacije) sa 99-postotnim vlasništvom radnika.

Ostvarilo se ono u što su osnivači Mondragona dugo sumnjali – da je moguće igdje drugdje na svijetu, osim u Baskiji, stvoriti kooperative na principu solidarnosti.

Italija u prosvjedima, Chavez uvodi radno zakonodavstvo za radnike

Guardian, CNTV, RIA Novosti, Venezuelanalysis

Pola milijuna ljudi izašlo je 12. ožujka na ulice Madrida nakon što je desničarska Vlada Rajoy Breya ozakonila “fleksibilni Zakon o radu”. U  zakašnjelim prosvjedima protiv “oslobađanja tržišta rada”  na nogama je bilo 60 španjolskih gradova.

RIA

Vlada u Rimu, nakon velikih prosvjeda u glavnom gradu,  odlučila je povući svoj prijedlog  Zakona o radu iz hitne procedure i poslala ga u Parlament na višemjesečno taktiziranje s opozicijom.  Prema pisanju Guardiana, talijanska ministrica rada Elsa Fornero “boji se za vlastiti život”.

Prošlog tjedna, na trgu ispred talijanskog Parlamenta, fotografiran je prosvjednik s natpisom na majici “Fornero na groblje”.

Zadnji pokušaj talijanskog “oslobađanja tržišta rada” od prije 10 godina završio je ubojstvom Marca Biagia, profesora radnog prava i savjetnika ministra rada u tadašnjoj vladi Berlusconia  koji je 2002.g. osvanuo mrtav na ulicama Bologne.  Za ubojstvo Biagia 5 pripadnika Novih Crvenih brigada osuđeno je na doživotne kazne.  Tri godine ranije Nove Crvene brigade ubile su i Massima D’Antona, savjetnika na reformi radnog zakonodavstva u tadašnjoj Vladi lijevog centra.

- Kada je 63-godišnja Fornero krenula u kupovinu novog para cipela pratilo ju je ne manje od 10 policajaca; 6 osobnih čuvara u civilnim odijelima i još 4 koji su zatvorili  prolaz pješacima ispred trgovine u kojoj je kupovala. Ima tužilaca u anti-mafijskim slučajevima koji uživaju manju zaštitu, piše Guardian.

Novi Zakon o radu – nema sumnje, djelo Chicago boysa/Troike – treba bitno olakšati otpuštanje radnika.

Italija, 1. ožujka 2012.   _________________________________________________________________________________

VENEZUELA:  EKONOMSKA REVOLUCIJA

Na drugoj strani svijeta Caracas se priprema za veliko prvomajsko slavlje na kojem će Hugo Chavez predsjedničkim ukazom  obznaniti novi Zakon o radu, namijenjen zaštiti radničkih prava. – Radimo i raspravljamo s ljudima kako bi izgradili pravni okvir koji će zaštiti prava radnika, osigurati stabilnost i pravo na rad. Novi Zakon o radu biti će instrument za stvaranje najviše faze socijalizma,    kazao je 22. ožujka ministar vanjskih poslova Venezuele Nicolas Maduro za news portal Venezuelanalysis.

Više od 19 tisuća prijedloga koji su stigli “odozdo” najvećim se dijelom odnose na reorganizaciju radnog vremena, društvene odnose u proizvodnji i plaće.  Predsjedničko povjerenstvo za izradu novog zakona očekuje tijekom travnja još toliko prijedloga radnika,  kolektiva i političkih stranaka. Komunistička partija Venezuele (PCV) najavila je svoj set prijedloga na osnovi  “klasnog” pristupa. – Želimo napredovati od radnih odnosa koji radnike osuđuju na eksploataciju ka socijalističkim odnosima u proizvodnji koji donose slobodu, solidarnost i sudjelovanje, bez ikakve eksploatacije,  izjavio je generalni sekretar PCV Pedro Eusse.

U jučerašnjoj izjavi za vrijeme posjete Kubi Chavez je najavio “ekonomsku revoluciju – novi model industrijalizacije Venezuele koji će zadovoljiti potrebe cijele zemlje”.  U izgradnju pogona za proizvodnju čelika i željeza u okviru državne tvrtke Ferrominera Venezuela ulaže 100 milijuna dolara; u socijalističku tvornicu hrane u Portuguesi 2 milijuna dolara, u plantažu za uzgoj i preradu kakaoa 24 milijuna dolara…  Prošlog mjeseca Vlada Venezuele odredila je najveće dopuštene cijene prehrambenih artikala.

U prošlotjednom izvješću pred Narodnom skupštinom nacionalizirana naftna industrija Petroleus de Venezuela SA objavila je neto zaradu od 4,95 milijardi dolara – 53 posto više nego prethodne godine. Prihodima industrije koja je vraćena u vlasništvo Venezuele Chavez financira veliki dio socijalnih i ekonomskih  reformi.