LE MONDE
Ignacio Ramonet, urednik španjolskog izdanja Le Monde diplomatique
PARIS – Jedan od najmoćnijih ljudi svijeta, direktor najveće financijske institucije na planeti, seksualno je napao pripadnicu najranjivije socijalne grupe, poniznu afričku imigranticu. U svojoj sirovoj konciznosti, ova slika sumira svu ekspresivnu snagu središnje karakteristike našeg doba: nasilje nejednakosti.
Ono što čini slučaj Dominique Strauss-Khana, bivšeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda i lidera desnog krila Francuske socijalističke partije, još više patetičnim je činjenica da će njegov pad – ukoliko se optužbe pokažu točnim – biti metafora tekućeg moralnog raspleta francuske ljevice.
Cijela je situacija razbjesnila mnoge lijeve birače u Europi, koji su već trostruko iskazali svoju odbojnost, kao što smo vidjeli na lokalnim i regionalnim izborima 22. svibnja: radikalnim apsentizmom, glasanjem za desnicu i vrlo živim uličnim prosvjedima.
Naravno, bivši šef MMF-a i bivši kandidat Francuske socijalističke partije za predsjedničke izbore 2012.g., optužen za seksualni napad i pokušaj silovanja čistačice u njujorškom hotelu 14. svibnja, uživa pretpostavku nevinosti sve do okončanja sudskog postupka. Ono što je najsramotnije je stav kojega su pokazali lideri francuskih socijalista i mnogi “lijevi” intelektualci – prijatelji optuženoga – koji su svojim izjavama požurili stati u bezuvjetnu obranu Strauss-Khana, portretirajući ga kao pravu žrtvu, uz aluzije na “urote” i “makinacije”. Niti jedna riječ solidarnosti ili suosjećanja nije upućena navodnoj žrtvi. Neki, kao bivši ministar kulture, Jack Lang, mačističkim su gestama omalovažili ozbiljnost situacije, “jer na koncu nitko nije umro.” Drugi, zaboravljajući čak i značenje riječi “pravda”, otišli su tako daleko da su zatražili određene privilegije i nakloni postupak prema svom moćnom prijatelju zato što – kako argumentiraju – “on nije još jedan od običnih kriminalaca”.
Takva drskost stvara dojam da francuska politička elita jednostavno zbija redove oko svojih članova, bez obzira na optužbe, načinom koji više priliči mafiji.
Maske su sada pale. Cinizam i licemjerje pokazuju se u svoj svojoj grubosti.
Masovni preokret ka ekonomiji slobodnog tržišta i neoliberalnoj globalizaciji, odricanje država od skrbi nad javnim sektorom, novi savezi sa kapitalom i bankama, odrekli su socijalistima njihova najvažnija obilježja. Svakoga dana ljudi sve teže uočavaju razliku između politika “lijevih” i “desnih” s obzirom da se i jedni i drugi klanjaju financijskim šefovima svijeta. Možda je to bio briljantni potez od strane ovih zadnjih, postaviti “socijalistu” na čelo MMF-a kako bi nametnuo drakonske neoliberalne strukturne prilagodbe svojim “socijalističkim” kolegama u Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj. Od tuda potiče eksplozija nezadovoljstva i bijesa kao i odbacivanje lažnog izbora između te dvije platforme, koje su u stvari samo blizanci. Od tuda počinje i kraj pasivnosti i indiferentnosti, kao i središnji zahtjev ljudi sa trgova i ulica: “Ljudi žele kraj (neoliberalnog) sustava.”
_________________________________________________________________________________________
U sudskom raspletu ovog slučaja iskazi čistačice pokazali su se “nekonzistentnima” a pojedini dijelovi izjave “kao lažni”. Strauss-Khan je pušten iz pritvora. Dokazi o seksualnom odnosu postoje, no zbog utvrđenih laži tužiteljstvo nije sigurno je li spolni odnos sa Strauss-Khanom bio prisilan ili dobrovoljan. Bivši šef MMF-a tvrdi da je nevin.
lijeviblog 